Norveški arhitekt Sverre Fehn postavlja u svojim razmišljanjima o “rođenju” dimenzije pitanje da li je opeka možda osnovno slovo abecede arhitekture, pa ako jest, kako može arhitekt kroz to slovo izraziti svoju kreativnost. Njegov odgovor je da se arhitekt doduše izražava kroz teksturu i boju opeke, ali da u kontaktu, u međuprostoru leži njegovo pravo oružje. U tih nekoliko milimetara može izraziti cjelokupnu pripovijest arhitekture. Na tom kontaktu mu stvar uspijeva ili se izjalovljuje. Vidi se da su od takvih razmišljanja polazili i JKMM arhitekti kada su projektirali crkvu Viikki u Helsinkiju. Centralnu dvoranu crkve koncipirali su kao apstraktnu mrežu ispletenu od vertikalnih i horizontalnih nosivih elemenata.